Paški tanac, u obliku u kojem se danas izvodi nastao je u doba preporoda, dakle u drugoj polovici 19. stoljeća. U to je vrijeme grupa paških preporoditelja, uz pomoć gradske uprave, obnovila neke, u to vrijeme već pomalo zaboravljene elemente baštine grada Paga. Paški tanac izvodio se, kao i što se i danas izvodi, uz mišnjice.

Etnolozi nisu sigurni odakle potječe osnovni korak i takt paškog tanca, no pretpostavka je kako je nastao kao mješavina raznih stilova koji su do Paga došli tijekom velikih migracijskih procesa u 15. i 16. stoljeću. Tada se, zbog prodora Turaka, na Pag doselio veliki broj stanovništva okolnog, kopnenog područja, posebice iz Like, ali i Ravnih kotara i okolice Zadra. No, ako su neki elementi i ubačeni u paški tanac nema sumnje kako se on, u vrlo sličnom obliku stoljećima izvodio u gradu Pagu. Paški tanac je metaforični prikaz susreta grupe mladića i djevojaka koji plesom, pljeskanjem ruku i okretima jedni drugima privlače pažnju.

Na koncu zaplešu zajedno. Danas paški tanac počinje ulaskom parova na scenu, dok ima i zabilješki koje nam kazuju kako su prije na scenu posebno dolazile djevojke, a posebno mladići. Paški tanac se pleše u tradicionalnoj paškoj narodnoj nošnji. Izvodi se tijekom karnevalskih svečanosti, zimi i ljeti, te u posebnim prigodama. Posebnost Paškog tanca je, među ostalim, u njegovom bočnom okretu koji nije toliko prisutan u pučkoj tradiciji plesanja na jadranskoj obali. Naime, plesači tanca, i mladići i djevojke, pri pravljenju plesnih koraka, izvijaju bokove duboko najprije u desnu pa u lijevu stranu. Voditelj plesa udarcem pete o pod, daje znak za promjenu ritma, pokreta i za početak novog kruga plesa. Prema starijim zapisima, uz tanac se i pjevalo, no to danas više nije običaj.